Ποιήματα στην Κροατία (hrvatski)



Vasílis Rúvalis, PJESME IZBOR

Ποιήματα μεταφρασμένα στα σερβοκροάτικα με αφορμή τη συμμετοχή στο Ευρωπαϊκό Φεστιβάλ Ποίησης GORANOVO PROLJEĆE, προς τιμήν του εθνικού ποιητή Ιβάν Γκόραν Κόβατσιτς (Ivan Goran Kovačić) στο Ζάγκρεμπ - 18 έως 22 Μαρτίου 2015. Την επιμέλεια έκανε η νεοελληνίστρια Irena Gavranović Lukšić. (Εδώ παρουσιάζονται τρία αποσπάσματα από τις Φωνές και οι πρώτες σελίδες της υπό επεξεργασία συλλογής Πάροδος).

Izbor iz zbirke Glasovi 

(Prvi zbor)

Svićeš poput mojih sunaca

Majčino mlijeko i dodir
i raskopani brijeg
i crveno kamenje
i disanje i logika

I vlak i zvižduk
i ožiljci na tijelu
i Posljednje večere
i glazbenik
i streličarka
i njihova pouka

Spavaš u mojim žilama
budim se na tvome čelu

Usađivanje u ranu zoru
zaboravljene sonate
milovanje poslije i poljubac prije
zemljovid misaonih odredišta

Malčice tla za kišu
iščekivanje i sadašnje sebstvo
u četiri strofe

Dostaje očekivanje
hematit u mramoru
arapska omča na konjskome vratu

Potom nenasmijana niša
i tajnovita beskonačnost
i gorčina korijena
i zmijske oči

Ovdje gasi se vjetar –
plašt za grešnike
i bradavice i trnoviti vršci
i kletve i užici
i poricanje
prije no što prozboriš potvrdno

Nevidljiva flota onkraj obzorja
i buka i viola da gamba
i vječna obećanja
i bajka o danima i mogranjima
i netaknuta žila noći

I jedak okus
i suhi kruh
i voda iz iste čaše
i smjelost poraženih
i istina i njihovo sjećanje

Ovdje i ondje

izgužvana fotografija

i dječji strah

i bandoneon
.
.
.

Kako udaljavala bi se tišina.

***

(Intermedio)


Via dell'Amore ne vodi nikuda.

Obzorje raskidaju munje. U blizini se događa čudο – sunce uronjeno među oblake.

Nije ni strmina ni istina ono što isušuje zemlju. Nitko se ne upliće između zanosa i tišine. Vrtoglavica je to koju izaziva drevnost sjećanja ovoga mjesta.

Svjetlost se pomiče. Korijenje jača iz svega i iz ničega. Svaki je korak bilo ganuće bilo otkriće, prva slika koja će preživjeti u vremenu.

Isti noćni zvuci poput prorokâ otvaraju prozore. Ptice lete u niskome letu, povrh krovova i u formacijama. Na tim stopama čežnja sadrži iščekivanje, neodređenu ljepotu i velikodušnost. Pročelja su kuća svjedoci povijesti.

***

(Drugi zbor)

Poljubac stiže s valovima
monolog i naoblaka
i opipavanje
i kapi na rubu vode
za svemirom svemir

Znoje ti se udovi
ne plaše me

Crna vojnička juha koju ne odbih
svjetionik što zakriva ga zelenilo
sablje slavlja i bančenja
i plijen u rukama

Riječi rđaju kada šute
otoci se utapaju
nepoznati prolaznici osvrću se strelimice

Rođenje
ujedinjuje sve
.
neodređeno vrijeme
osjećaje
.
prihvaćanje
pamćenje i mudrost

Lice ti je krajolik
Mač se tuge dade opjevati
Ono lijepo uklonjeno je

Imenice u množini
………………......…
busola za proljeće
tijelo za dušu
istina za tijelo
Veo se otklanja
ožiljci nestaju
bilo zavarava prošlost
glas ti dostaje za dva puta

Odlasci i dolasci su dar – sjeme tiho i pristojno
Nevidljivo postaje vidljivim:
korijenje na svagdašnjemu Jugu
ljiljani u plavoj kosi

M u z a i m i s a o v j e š t o p r i p o v i j e d a n j e
s v e t i k r u h i v i n o
s l i j e p a n a s l a d a n a r i c a l j k a b e z p r a t n j e
n e b e s k a d r ž a v a z n a n i b i j e g
p e p e o n a k o ž i u t a ž e n i t r e n
n e p o i s t o v j e t i v o ž e n s k i

Što prvo bi izustio stih mi o tebi?

Samozavaravanja izgaraju na tlu
Slina se valja između

Izobilje
obitava na prsima Labuda
i na tvojim krovovima.

***

Izbor iz zbirke u nastajanju

Paroda

Počinjem si brojati riječi
odsad, kao brodolomac pod suncem
jednoga mračnoga svijeta, u matrici stvari
i u opatiji bezbožnih pjesnika

Usne sočne i suhe
grešni trenuci, vrata što škripe Povijest
–još se ne bojim–
krivim prste, ljubim te i ismijavam

Velika slika privlačnosti, bezobziran i polagani prolaz ljepote
pomen pa odlazak
vani na cesti, hodam uza svoje uznemireno ja
iznova mlad ili mrtav: tišina

Podići čašu bijeloga vina
s okusom tebe – ispijati nezasitno
toga se sjećam, pjevajući
u trenutku jada, kako bih spriječio muku

Čeznem, za čim? Ništa ne postoji bez borbe
moć savršenstva, proturječan duh
u zvučnim ustima lastâ i sokolâ
tekući rijekama drevnim, usahlim

Zborim bezobraznik,
jezikom nezadovoljstva – nepomičan u zraku
drugih vremena, u svitanje
drhtim, usporavam korak, suočavam se sa svojom istinom

Sićušni ugasli život
obojena uspomena, žeteočevi plodovi
koračam posred, posvećujem
u snu odobravanja, sporom no kristalnom

Ja i ti, ja ili mi, ja kao ja, svićem
izričem Istost, postojim iz prošlosti
komet na čistini, beskonačni krug
iskušavam zagonetku svijeta, ono Neizrecivo

 

web site by WeC.O.M.
©